1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer>
Dobro došli, gost
Prijavite se ili registrirajte.    Zaboravili ste lozinku?

Ljubitelji lijepe riječi
(1 pregleda) (1) Gost
Idi na dnoStranica: 123
TEMA: Ljubitelji lijepe riječi
*
#57
Ljubitelji lijepe riječi prije 5 godina, 4 mjeseci  
Ovaj forum je u nekakovom ''polumrtvom'' stanju, te ga moramo malo ''zbudit'' svježim temama i lijepim riječima.
Pozivam sve one ( znam da ih ima), koji će ga oplemeniti svojim stihovima ili pisanom riječju!
Evo, ja ću probiti led, a vi nastavite...!



. NE DAM TE, MAJKO

Uzalud suza iz oka vrije,
uzalud jeca bolna duša.
Kome da svoje ispričam jade?
Tko to još pjesmom ljude sluša?

Koga se danas još srcem voli,
u ovoj ludoj igri bez kraja?!
Čiji putovi okolo vode
nesretne duše daleko od raja?

Kuda ti ideš? Kakvome cilju?
Ti kršna zemljo plemenita!
Tko te to vodi na tvome putu,
biserna ljepoto kamenita!?

Iz sna se trgni, zemljo moja,
java te čeka u zadnji čas!
Ne daj svoj ponos i ime sveto,
već hrabro digni voljeni glas!

Čelične vjere simbol si bila,
uma i snage sinova svojih.
Pa neka grune vruća krvca
opet iz starih žila tvojih!

Majko zemljo, ne mogu čuti
gdje ime ti blate i pljuju po tebi.
Jer sin tvoj znade, voljena moja,
da veliko srce imaš u sebi.

Sin te tvoj nikada izdati neće
upamti dobro, Hercegovino mila!
Pa neka po lošim djelima nekih
dugo si na stupu srama bila.

Ne ću da vežu ime tvoje
za mobilne skupe telefone.
Zbog auta bijednih i prljava novca
ne želim da na sva zvona zvone.

U tvom se gnijezdu izleći neće
kukavice sive, što ime ti blate.
Mjesta im nema u tvome krilu,
došlo je vrijeme da to shvate.

Kukavičje jaje u tvome gnijezdu
razbit će sokol oštroga kljuna,
pa će ti pjesmom dirati dušu
gusle što gude i zlatna struna.

Ne dam te Majko, jer nisi kriva
što zlatna ti krila oblijepiše blatom.
I kule do neba izgradiše neki
u krilu tvome sa tuđim zlatom.

U ime svih onih što život su dali
za krst časni i slobodu svetu
dignut ću pero ko mač ljuti,
da sječe svaku bolnu klevetu.

U tebi se kriju kosti junaka
Širokobrijeških mučenika,
Blajburških polja i Križnog puta
tisuća palih pravednika.

Ti nisi od jučer, i ne ću da živiš
pod zvijezdom koja tvoja nije.
Kroz stoljeća duga utireš staze,
Ti, vrijedna si sunca što sa neba grije.

Ti sveta si, zemljo,zavičaju kršni.
Mjesto je tvoje međ' zvijezdama visina.
I znaj, tko s prezirom ime ti kaže
-ustat će pero pjesnika sina!
Efemjot...........
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#58
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 5 godina, 4 mjeseci  
Evo još jedna za zagrijavanje...!



ZVIJEZDA PLAVA ZAVIČAJA

Iskrena srcu suza se ote.
uz plamen svijeće vidim joj sjaj.
Ko blijesak one plave zvijezde
što rujanskom noću obasja zavičaj.

Pa osjetim negdje u dnu duše
vjetrove drage južnoga mora,
mirise ljeta,zreloga cvijeta,
livada dragih, zelenih gora…

Kome li cvjeta jorgovan stari,
od kada mene tamo nije?
Kome se moja plava zvijezda
u ovoj vrućoj noći smije?

Davni se neki snovi vrate,
kad očaj uđe u srce duboko.
I nema riječi da zaliječi rane,
kad sanak snije otvoreno oko.


I pita se srce samo za sebe:
''čija me volja za nevolju veže?
Koji me lanci to silno stežu,
pa misli tako daleko bježe?''

Al' Božja volja tako je htjela,
da trgne mi sidro od rodnoga kraja.
I, nošen vjetrom sa sedam mora,
otplovih daleko od zavičaja.

Al' nitko mi volje ne promijeni moje,
nit' zrno ono golušno malo,
što negdje davno-tamo daleko
u meni slatkog ploda je dalo.

Kad neka daleka osvane zora
i zaplovi barka ka kršnoj ljuti,
pjevat će mjesec i zvijezda plava,
a jorgovanom mirisati povratka puti.
efemjot....
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#59
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 5 godina, 4 mjeseci  
Može i deseterac, naš stari, Hrvatski način pisanja pjesama...




. O MAJN GOTTE KOJE LI SRAMOTE


Majne gusle ajmo zapivati,
Po dojčlandski, da nas svatko shvati.
Cvaj sam monat u Njemačkoj bio,
Po mjihovu ales naučio.
Dange Bogu kad sam se vratio,
Lecte kartu kad sam pokupio.
Wo sam bio,was sam uradio,
Curik vizu ih bin zaradio.
Švarce arbajt, vala Bogu, zna se-
Rihtung-kući, pod tabane štrase…
Šade, šade, što drugo da kažem.
Mit Dojč-marke, odlično se slažem.
Alzo, sad ću po Božijem redu,
Majne gance ispričat besjedu:
- Erste dana, kad sam ovdje stigo,
Ih bin groze prašinu podigo.
U Stuttgartu, amo na Banhofu,
Mit majn torba sio sam na sofu.
Ajn bishen sam noge ispružio,
Od puta sam ganc umoran bio.
Nisam stigo siben nabrojati,
Finf pandura na mene se sjati:
-''Guten morgen, i aušvajs bite!
Stander ovde među nas u mite!
Vas tu radiš kajne vize imaš,
Majne momče, nekako ne štimaš''?!
-''Ih bin turist, evo tek sam došo,
Etvas kupit ovamo sam pošo''
Kaum sam se otalen izvuko,
I u erste taksi se uvuko.
Cvancig Marki taksisti sam dao,
K majne Tante dok me dovezao.
''Jezus Kristus!'' - majne Tante skoči,
Ko cvaj fildžan iskolači oči:
''Glavo bleda, di si do sad bio,
Đava ajnmal, nisi se javio?!
''Warum dade dvadeset maraka,
Bis Banova nema sto koraka''?!
''Marš u krpe, morgen bauštela,
Naspavaj se Muter ti vesela''!
Nije morgen još ni osvanuo,
Na mojoj sam baušteli bio.
Cvaj lopate tu sam zadužio,
I ćupkare još jedne dobio.
Los majn prika, durh cilog kanala,
Švarce arbajt, to ti nije šala!
Cvaj sam Monat mit lopata kopo,
Halbe Dojčland uzduž sam prokopo.
Bruder mili, skoro sam ti skapo
Sred kanala wegen majne kapo.
Samo viče:''Ajde šneler radi,
Iz kanala dajne Kopf ne vadi''!
Tegli-vuci, majne Muter mila,
Gance mi se kičma iskrivila.
Ajmal htjedoh cigar zapaliti,
Majne kičmu bishen ispraviti.
Taman stadoh auf majne noge,
Zofort oču zapovjedi stroge:
''Vas to radiš, kajn pauze pravi,
Mit lopata dobit ćeš po glavi''!
Vas da kažem, film mi je puko,
Majne kapu totalno sam stuko.
S majne šakom gegen zajne nosa,
Zo gut nije zaradio štosa.
Rote voda iz nosa poteče,
''Du bist ašov''!, tako nešto reče.
''Kakav ašov, ih bin Ercegovac,
Deder, gib mir zarađeni novac''!
''Kajne novac, nisi zaradio,
Sosve langzam ,ovo si radio''!
''Ma vas langzam, em ti vurst mit rota,
Pamtićeš me čitavog života''!
Aus kanal kad sam izletio,
Fon života njeg sam rastavio.
Stuko sam ga kao mačka Maus,
Spremio ga direkt Krankenhaus.
One gelda ja sam ti ostao,
Panduriju još sam napipao,
Švarce-arbajt koja li divota,
Ferboten mi do kraja života.
Firundcvancig sata sam dobio,
Dojče gebit da bi napustio.
Erste Flugcojg, via-Croacija,
Mene šiken njemačka nacija.
O majn Gote, koje li sramote,
Dojče-marke više se ne kote!!

efemjot....
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#60
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 5 godina, 1 mjesec Karma: 4
Bravo,
sve pohvalče 5+
h.hercegovac
Junior Boarder
Poruka: 22
graph
Korisnik nije na vezi Kliknite ovdje da biste videli profil ovog korisnika
Pol: Muško Mjesto: kočerin Birthday: 01/01
Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#63
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 4 godina, 9 mjeseci  
ZABORAV


Tko je to ukrao prošlost našu
i zaborava vijeđe sklopio nad njom?
Gdje su to uspomene i sjećanja neka?
Sanjamo li skupa u zaboravu svom?

A ne bi tako davno,kad prošlost smo svoju
krstili imenima najsvetijih dana.
Na spoznaju tko smo- ponosni bjesmo,
a sad nam je svaka uspomena strana.

Umiru sjećanja na usnama našim,
i kopne polako ko proljetni snijeg.
Zamest će vjetar tragove davne,
polomit će koplja i stoljetni stijeg.

Mi stojimo negdje na raskrižju vremena,
očiju uprtih u putove daleke.
Sadašnjost gledajući daleko pred sobom
- sanjamo nedosanjane snove neke.

A komad one stare duše naše,
što je ko oganj u nama vrio,
u ovoj tužnoj zbilji našoj
negdje se nijemo, duboko skrio.

Odjednom svi prestadosmo biti mi...
Ravnodušnost prožima biće nam cijelo
- sputano nekim željama čudnim
i za ispit savjesti posve zrelo.

Ne će nam nitko vratiti sjaj
onih dobrih, starih vremena.
Zaborav prošlosti najtužniji je kraj,
koji se jednomu narodu sprema.

......efemjot
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#64
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 4 godina, 9 mjeseci  
OSVRT


Beskrajem neba rastrte zvijezde
nebeskozlatni sipaju prah,
po stopama našim, kamo se gnijezde
besciljni snovi i smrtni strah.

Preda se uprt i zavišću natočen,
pogled nam nikad rame ne dotiče.
Zlaćani prah iza leđa rastočen,
ne spada u dio naše priče.

Nosit će noge teret posvemašni
i uvijek naprijed utirati trag.
U usmjerenju slijepome, suludo izdašni,
već davno smo prešli ljudskosti prag.

Iza nas bukte, ječe i zovu,
samrtni krici stoljetnih snova.
Kroz razapetu zbilju i stvarnost ovu,
gluhu na jeku njihova zova.

Za korak unazad, snage se nema,
jer na oči istine pogled će pasti.
Na osvrt jedan, već dugo se sprema
čovjek bez lica, cilja i časti...


....efemjot...
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#66
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 4 godina, 1 mjesec  
HAAŠKA PRESUDA
/Njima baba- nama generali/


Hvala Tebi,Bože Svemogući,
Vratiše se generali kući!
Na noge se narod podigao
I konačnu pravdu dočekao.
Potekoše suze radosnice,
K'o biseri, svakome niz lice.
Molitve se naše uslišale,
Teške stijene sa srca nam pale.
Puk radostan hrli na ulice,
Svud se viju naše trobojnice.
Pjesma ori, Hrvatska nam gori,
Hvalu Bogu svaka usna zbori.
U ušima odzvanja presuda,
Zadnje riječi sa Haaškoga suda:
'' Generale, Ante Gotovina,
Oluja je bila bez zločina!
Generale, Markaču Mladene,
Sve su tužbe redom odbačene!
Niste krivi, optužnica pada….
Obojica slobodni ste sada''!
…..Kad presuda iz sudnice stiže,
Vrisak sreće iz grla se diže.
Prolomi se nebo od uzdaha,
Podiže se pjesma do oblaka.
Vlada šalje zrakoplov do Haaga,
Da doveze dva heroja draga.
Na stotine tisuća Hrvata,
Sa krunicom oko svoga vrata,
Dočekuju pjesmom generale
Da za žrtvu njihovu zahvale.
Svaki Hrvat na nogam je bio,
I doček se veličanstven zbio.
Kad zrakoplov u Zagreb dolijeće,
Raspukla se Hrvatska od sreće.
Crven tepih i državne vlasti
Odaše im najveće počasti.
Sa Plesa se pokreće kolona,
Nebo gori, odjekuju zvona.
A na Trgu Jelačića bana,
Okupljeno mnoštvo sa svih strana,
Kliče, viče, zastave se viju,
Suze sreće niz obraze liju.
Svud po svijetu vijesti odjekuju,
Jer Hrvati braću dočekuju.
Dočekuju nevine heroje,
Iz tamnice, generale svoje.
Na Kaptolu, misu slavljeničku,
Za njihovu žrtvu mučeničku,
Sam kardinal Bozanić predvodi,
I duševno da ih preporodi.
Sa molitvom Bogu na visini,
Na konačnoj pravdi i istini.
…Hvala Tebi Bože sa visine,
Zbog Markača i zbog Gotovine!
Tužila ih ''Baba – tužibaba''
Kontra uma i zdrava razuma.
Njih tužila, sebe rastužila…
Neka, neka, to je zaslužila!
Tužiteljstvo Haaškog tribunala,
Mračna vam je nakana propala.
Gdje si sada babetino stara,
Laž se tvoja presudom obara.
Svetu si nam zemlju popljuvala,
Čisti obraz blatom ukaljala.
Krv i suze, patnju neviđenu,
Slomila si na svome koljenu.
Agresorom žrtve nazivala
A istinu pravu sakrivala.
Štitila si interese tuđe,
Ne birajuć sredstvo i oruđe.
Na slamku si vruću krv nam pila,
Daleko ti tvoja kuća bila!
Koprcaj se u svojoj nemoći,
Ni Bog dragi neće ti pomoći!
Htjela si nas žive pokopati,
I slave se lažne dokopati.
Na našoj se patnji uzdizati,
Krivim štivom povijest ispisati.
Nas Hrvate, krstit zločincima,
I hvalit se svojim uspjesima.
Al' se tvoji snovi porušiše,
Stani babo, to ne ide više!
Dosta nam je nepravde i laži,
Vozi babo, onom tko te traži!
Kroji gaće drugome narodu,
Ne diraj nam Hrvatsku slobodu!
Sjaši Carla sa našega vrata,
I sa leđa ponosnih Hrvata!
Što ste htjeli učiniti nama,
Dabogda se dogodilo vama!
Tko je heroj sad je jasno svima.
Markač, Čermak, Ante Gotovina.
Ruka pravde sa neba je pala,
Vražji naum prstom obrisala.
Uzalud vam truda kroz godine,
Bog je svjedok konačne istine.
Ne može se Bogu prkositi,
Istina će uvijek pobijediti.
Opet ste nam podvaliti htjeli,
Na stup srama Hrvate raspeli.
Domovinski, ovaj rat junački,
Nazvali ste ''pothvat zločinački''.
Našu vojsku ruglu ste izvrgli,
I stranice povijesti istrgli.
A bešćutno tužiteljstvo vaše,
Grobove je prevrtalo naše.
Vi pravicu niste provodili,
Politiku podlu ste vodili.
Proglasili vi ste amnestiju
Na četničku, mračnu agresiju.
Krvnicima grada Vukovara,
Optužnica odmah se obara.
Sramotne se presude donose,
Zločincima koji krivnju nose.
Za Ovčaru nikom se ne sudi,
Nabijem te, tribunalu ludi!
Sa zemljom su Vukovar sravnali,
Niste zbog tog optužbe dizali.
I unatoč te jezive slike,
Ne tražiste topničke dnevnike.
Baš vas briga, i nije vam stalo,
Što milijun granata je palo.
Što Hrvati nevini stradaše,
Vi sudite generale naše.
Krv je naša na dušu vam pala,
Al' vam ona nije zadrhtala.
Jer je nikad niste ni imali,
Davno ste je crnom vragu dali.
Masonsku ste poslušali ložu,
Da Hrvatskoj ogulite kožu.
Krv Blajburga nije zasitila,
Vas vampire globalnog ludila.
I pijune pune srebrnjaka,
Vas gomilu bijednih isprdaka.
Vi ste ''svjetski pokret zločinački'',
A mi narod častan i junački.
I zato je vaša tužba pala,
Na klimavim nogama je stala.
Žali Bože, prevelike muke,
Onih što vam padoše u ruke!
Blaškića ste nevina držali,
Da obraza ne bi okaljali.
Protiv njega proces ste vodili,
Život ste mu skoro uništili.
On je bio k'o žrtveno janje,
Već unaprijed osuđen na klanje.
Drakonsku mu kaznu oderaste,
I u smrt ga skoro otjeraste.
Al' istina ponovo se rađa,
Žalbeno ga vijeće oslobađa.
Kordiću ste krivnju namjestili,
I svjedoke lažne izmislili.
Osuda je to bez presedana,
Što je njemu nedužnom zadana.
Nevin leži junak od Hrvata
U ćeliji tuđeg kazamata.
Praljak, Prlić i još četvorica,
Još su tamo, iza vaših žica.
Žrtve mračne politike lude,
Što čekaju na vaše presude.
Haaški sude, još gotovo nije,
Ljuti boj se još sa vama bije.
Sa lažima i sa prijevarama,
I sa vašim mračnim obmanama.
Vrag je žilav, i to nam je jasno,
Za pravdu je nekima prekasno.
Ne čujemo od vas rečenicu,
Barem jednu, malu ispričnicu,
Za Hrvate što ste nam uzeli,
I godine koje su proveli,
U ćeliji vašeg tribunala,
I klevete što je na njih pala.
Svetinju ste pogazili našu,
Nabijem vam politiku vašu.
Kakva vam je politika bila,
Dok je zemlja Hrvatska gorila?
U krvi smo goloruki stali,
Embargo ste na oružje dali.
Nije čula Europa stara,
Bolni jauk djece Vukovara.
Zlokolo ste vaše zaigrali,
I Srbima blagoslov ste dali.
Mislili ste da nećemo moći,
Preko krvi do slobode doći.
Da smo šaka bijednih isprdaka,
Što od muke u zrak diže ruke.
Sad vas boli, dušu vam izjeda,
Ta briljantna Hrvatska pobjeda.
Zatečeni našim pobjedama,
Sva čovječnost u vama se slama.
Niste mogli poraz prihvatiti,
Istinu ste htjeli iskriviti.
Preko vašeg bijednog tribunala
Prljava se igra zaigrala.
Tužiteljstvo procese montira,
I scenarij vlastiti režira.
A režiser, baba ofucana
I njezina bratija prodana.
Jednakosti znak su postavili
U košaru istu nas nabili.
Da bi svijetu krivo predočili,
Tko su ovdje agresori bili.
Od žrtava zločince činili,
Optužbama lažnim začinili,
Svoje želje i svoj naum ludi,
Da se žrtvi zbog obrane sudi.
Gdje si sada, olinjala baba?
Sve ti pade, u zemlju propade.
Jel' ti jezik maca popapala,
Il' u crnu zemlju si propala?
Neka pati, nek' je zemlja krije,
Ništa bolje zaslužila nije!
Njima baba, nama generali,
Boljemu se nismo ni nadali.
Čisti obraz i pobjeda britka,
Još je jedna dobivena bitka.
Oluja je kao suza čista…
Nova zvijezda u povijesti blista.
Pada stigma sa Hrvatskih grudi,
Jer se više državi ne sudi.
Posthumno su Tuđmana pljuvali,
Gojka Šuška na križ raspinjali.
Črvenka su zločincem nazvali,
A Bobetkov grob su prevrtali.
Htjeli su im zločine prišiti
Na Hrvatsku pečat udariti.
Pečat krivnje i vječitog srama,
Da se mogu igrati sa nama.
Ali neće vidjeti te sreće,
Kolo sreće drukčije se kreće.
Godinama u sjeni smo bili,
Ramena smo svoja pogurili.
A zbog dana ''ponosa i slave'',
K crnoj zemlji savijasmo glave.
Jer se vlasti opet dokopaše
Oni što nam zemlju popljuvaše.
Ponovo se digoše pijuni,
Razne Jude, udbaški špijuni.
Sve su oni ovo koristili,
Da bi Lijepoj Našoj pakostili.
Već unaprijed osude su dali,
Generale zločincima zvali.
Razbili su naše branitelje,
Sve prodali za svoje fotelje.
Tajne spise i transkripte naše,
''tužibabi'' u ruke predaše.
Na Tuđmana blato nabacali,
I križeve svuda poskidali.
Domoljublje ruglu izvrgoše,
Iz države crkvu istrgoše.
Onaj bivši, predsjednik dlakavi,
Od Hrvatske cirkusa napravi.
Ništa luđe, ništa mahnitije
Ova zemlja upamtila nije.
Vidi sada te pameti naše,
Dva mandata toj budali daše…!
Više zla je Hrvatskoj nanio,
Nego četnik što ju je gazio.
Fosile je neke nakupio,
Petokrakam zvijezdam okitio.
Partizani i antifašizam
To je bio njegov mehanizam,
Iza koga vješto se je krio
Da bi svoja zlodjela sakrio.
Jadna naša Domovino lijepa,
Pa dokle ćeš biti tako slijepa?
Zar te povijest nije naučila
I krvavom krunom okrunila?
Koga biraš, kome vlasti daješ,
A onda se godinama kaješ…?
Još nam žrtve cvile za istinom
I za svojom nesretnom sudbinom.
Međusobno mi smo zavađeni
A oni su u to upleteni.
Slomili su ono srce naše,
Krhotine samo nam ostaše.
Plan pakleni nad nama je bio
Zamalo se nije ostvario.
Pa presuda Haaškog tribunala,
Kao melem na ranu je pala.
Barem na čas ponos se vratio
I redove Hrvatske je zbio.
Sakriše se judini sinovi,
Porušeni njihovi su snovi.
One što su davno popljuvali,
Ponovo su sada zasijali.
Sad su čisti, barem na papiru,
Jer ih neće ostavit na miru.
Ponovo će gamad da izviri,
Čim se ushit u narodu smiri.
Ponovo će čakat naše oči
Dok nam duša na nos ne iskoči.
…crne vrane u buduće dane…
Što iz vlade, što sa Pantovčaka,
Jal' iz kakva drugoga budžaka.
Neće Thompson u Pulsku arenu
Dok je Kajin šerif na terenu.
Ne razumijem što se ovdje zbiva,
Gdje se pamet u Hrvata skriva?
Koga trpe, tko im gaće šije…?
Ništa meni više jasno nije.
Što se s pukom dogodilo sada,
Jel' masovna kratkovidnost vlada?
Kud li srlja, kakvom cilju ide,
Pa i slijepci krive staze vide…
Daj se trgni, moj Hrvatski puče,
Sotona te u pakao vuče.
Diži pogled, ispravi ramena,
Ti si narod tvrđi od kamena!
Ustaj puče, nikad kasno nije,
Još nam sunce sa nebesa sije!
Vrati osmijeh na bijelo lice,
Hrvati smo, nismo kukavice!
Neće više ''Baba-tužibaba''
Po Zagrebu skakutat k'o žaba.
Njezino je sada odzvonilo,
U našim je rukama kormilo.
Strgnuta je stigma od zločina,
Oprani smo pred tuđim očima.
Sad nas mogu za nešto povući,
A mi ćemo dalje pjevajući.
Pjevajući lijepoj Domovini
I heroju Anti Gotovini.
I svakome Haaškome uzniku,
Hvalu ćemo dati preveliku.
Jer su zbog nas žrtvu učinili
I svima nam obraz osvijetlili.
Generali, Ante i Mladene,
Ruke su vam sada odriješene.
Nek vam sreća svaku stopu prati,
Hvalu vam pjevaju Hrvati.
Nek' dušmanin od jada izgara,
Kula laži sad im se obara!
Neka svoje dvorište pometu
I skupljaju novac za odštetu!
Pa, nek' čame na svome Balkanu,
Gdje su bili, tu neka ostanu!
Gdje im pade ''Srbija Velika''?
Hrvatska je za njih – Amerika.
Mi smo dragulj na ovom planetu
I najljepša država na svijetu.
Polako se preslažu kockice
Na zastavi naše ljepotice.
Isplivat će pravda i istina
Za boljitak idućih godina.
Na svome smo, al' ne bjesmo svoji,
Drugačija sada slika stoji.
Nebeska nas zaštitila Mati,
Domovina, to smo mi Hrvati.
Naš si ponos, sva ljubav i sreća,
Samo da si barem malo veća…
.....efemjot...
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#67
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 4 godina, 1 mjesec  
LAŽ


K'o rasuto perje niz vjetrove snažne,
putuju riječi laži izrečene,
lijepeći se za uši, za jezike vlažne
i za oči zavišću suznom natopljene.

I tek što dahom jezivoga šuma,
dotakne uho podatnoga duha,
već urešena snagom kvarnoga uma,
leprša ona, još ljepšega ruha.

Što dulje plovi – to veća biva.
Nadima se raskoš trulosti i zlobe.
A putovi dugi o kojima sniva,
siguran su zaklon od istine kobne.

Koliko češće po istoj stazi
smjerni ju vjetar mračnu nanese –
to dulje pakost njena ulazi
u srce onog na kog se istrese.

Gdje stoput prođe u istinu se krsti,
jer ruha joj nitko strgnuo nije.
A kad ju zbilje prigrle prsti,
tumorno gnijezdo u srcu joj svije.

Raste i pupa. Zaklanja sjenom
izdanke zdrave rasada plodnih.
Suše se pupoljci pod rukom njenom
i padaju sa stabala blagorodnih.

Trulež njenu, k'o smrtnu ranu,
razvlače kroz vrijeme jezici zmijski.
Dok istine umiru na otvorenom dlanu,
u gustoj magli naš život je zbiljski.

Tragaju za njom istine zvuci,
da sijeku joj noge, polome krila,
al' okov na vratu i lanci na ruci,
iskaju napor iz petnih žila.

Tko uhvatit može perce na vjetru,
dokle mu udove lokoti vežu?
Tko može bez ruku započeti sjetvu
ili u more sinje ubaciti mrežu?

To mogu oni, koji trpjeti znaju,
i kojima znoj krvavi umiva čelo.
Oni, koji unatoč iskušenjima traju
i nose srce pravedno i vrelo.

Koraka sitna, teška i troma,
glasnici istine skupljaju perje,
od uha do uha – od doma do doma,
sipajući oko sebe sjajno biserje.

Nekima kasno, nekima na vrijeme,
glasnici istine bisere daju.
A usta laži uvijek zanijeme
kad jeka istine odjekne na kraju...

......efemjot...
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#68
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 3 godina, 7 mjeseci  
VUKOVARSKOM BOJOVNIKU

U oku suza na duši jad,
polako umire voljeni grad.
Korak po korak,umiru snovi.
Još tračak nade u zraku plovi.

Kako da shvatim da stiže kraj
dok tamu kida granata sjaj,
dok praznu pušku ko kćerku ljubim,
priznati ne mogu da bitku gubim.

Strah već dugo za mene ne vrijedi,
od inata tek se obraz blijedi,
i od kruha onog što nisam jeo,
jer krvnik moj tako je htjeo.

Umiru misli na usnama mojim,
slavonskim injem dok se pojim.
Triput je mjesec nad nama bio,
otkad sam zadnju vodu pio.

Ne čujem više urlik granata,
smrt ko sudbina kuca na vrata.
Tako ih mrzim al želim čuti,
što su mi bliže ,dalje je krvnik ljuti.

Sa zgarišta ovog smrad se diže,
i zadah smrti sve mi je bliže.
Dok izranjen pitam,gdje mi je brat,
okolo bijesni krvavi rat…

Krvnik stiže ko sudbina kleta,
tarući dio moga svijeta.
Gnijezdo smrti oko nas su svili…
svi su nas, svi zaboravili.

Križ na grudima lagano stišćem,
promrzle ruke pokrivam lišćem.
čekajući pomoć koja ne stiže,
svaki mi tren korak k smrti bliže.

O gdje ste,braćo,gdje ste Hrvati?
Dal' će nam itko pomoći dati?
Kama nas čeka,puška je prazna…
Zar nas to stiže Božja kazna?

Okolo mene mrtva braća,
svaki me od njih u prošlost vraća,
u mjesec jedan,dva il' tri;
kol'ko je prošlo,ne znamo mi.

Uvijek je naše nebo sjalo,
tisuće granata dok je palo.
Dan je ko noć,noć je ko dan,
grad je ovaj ko ružan san.

Bunovan snivam zavičaj stari,
na um mi pada milijun stvari.
Djetinjstvo vidim.I oca i mati…
jesu li živi-da mi je znati?!

Užasan krik mi razbija snove…
To dijete neko majku zove.
I krvnika moli:“Oči ne vadi!
Pa djeca smo,striko,tako smo mladi!“

I krik za krikom tako se reda,
jer krvnik je ko smrt,što dob ne gleda.
Ah,ginu mi braća, zemlja im laka
u tamnim podrumima grada junaka!

O Bože, čuvaj Hrvate moje!
O Bože, ne daj sinove svoje!
Bezdušnik kleti udove kida,
nemoćan umirem od bola i stida.

Odjednom vidim krvnike svoje,
tu na dohvat ruke mi stoje.
Dvadeset njih a metak jedan.
Tko je od njih toliko vrijedan?

Odluka jedna kraća od trena,
već me prekriva njihova sjena
Hladan metal na vrele grudi,
jer zadnji metak junaku sudi!.
.
I sve se stapa u bolnom kriku,
kad život staje u jednu sliku.
Savjesti kaznu nek krvnik kuša,
k nebu plovi hrvatska duša!
...........vaš efemjot.......


Onima koji dadoše život za ovaj grad....
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
#69
Odg: Ljubitelji lijepe riječi prije 3 godina, 5 mjeseci  
PLEMENITOM VIGNJU


Se leži Viganj na plemenitom svom,
kraljeva starih vjerni sluga,
pod Kočerinom svojim i znakom križa,
uklesanim u kamen i stoljeća duga.

Dijetlom u ruci, klesar mu- kovač,
na uzglavnu ploču, u tvrdu stijenu,
uklesa natpis, epitaf sročen
pokoljenjima na znanje i opomenu:

''Ne nastupajte na me, jer ja sam bil',
kakovi vi este''- svejednako živ!
''A vi ćete biti kako sam ja'',
kojemu je svjedok ovaj kamen siv.

Ja služih davno Stipanu banu
i Tvrtku kralju, Dabiši, Grubi…
I Ostoju kralja služih do dana
kad krunu svoju zavadom gubi.

Moćni mu Herceg, spletkama raznim,
sa glave kraljevsku krunu skide.
''I na Ugre poe Ostoja'' skrhan,
u vrime kad meni končina ide.

''I legoh na svom plemenitom'',
sa vjerom u Boga, nadom u uskrsnuće,
pod brdima tvrdim Kočerina moga,
čekajući sudnjeg dana svanuće.

Ne zborih vam tugu niti očaj
vremena moga bremenita,
jer bijah čovjek iskren i čvrst,
čistoga srca plemenita.
……………………..
Efemjot

Jedna u spomen našemu najpoznatijem kočerinjaninu….
efemjot

Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
 
Idi na vrhStranica: 123