Danas 19. srpnja je na jednom posebnom Misištu zvanom Kruškovac u župi Kočerin slavljena Sveta misa i blagoslov polja. To je mjesto na putu od Ljubotića prema Crnim Lokvama. U teška vremena turskoga zuluma svećenici i vjerni puk su u tom prostoru slavili Boga. Misno slavlje je predvodio fra Velimir Mandić. Pjevali su bogoslovi fra Franjo Markić i fra Ante Vukoja. Bio je i blagoslov temeljca za budući križ braniteljske postrojbe "Poskok" bojne. Pročitajte zanimljive podatke koje je u propovijedi iznio fra Velimir Mandić.
Misa na Kruškovcu, 19. 7. 2020. (fra Velimir Mandić)
Uvod u misu
Danas smo na ovom drevnom ukopištu za koje i ne znamo točno vrijeme kad su se neki davni preci ovoga kraja u njemu ukopavali… možemo li zamisliti da je „Mala Kedžara“…
Kao što tisuće posjećuje Kedžaru i moli uz mučenicu Divu Grabovčevu, mi ovdje za svoje pretke, molimo za sebe, molimo za svoju budućnost…
Braćo i sestre!
Ovo nije izlet u šumu i planinu, bijeg od vrućine i sparine u svježinu i hladovinu. Uz zvonke glasove cvrčaka i ptica, kukavica i slavuja, uz sunčanje poskoka, naš dolazak ovdje ima drugi smisao: mi smo ovdje da zahvalimo Bogu za vjeru onih koji su našim predcima dali svjetlo vjere u Isusa Krista, da se ispričamo Bogu i potražimo oproštenje od Boga što smo ponekada iznevjerili svoja krsna obećanja te tako iznevjerili ono što su nam preci ostavili u amanet! Mi danas živimo u odličnim kućama, uređenim prostorima, slavimo misu u prelijepim crkvama, ukopavamo se u lijepo uređena groblja i skupocjene mramorne grobnice, vozimo se u autima, i da ne nabrajam mnoge i mnoge drugačije uvjete od onih koji su nas ovdje dočekali… mi smo tu da i sami osjetimo potrebu čuvati starine i svoju povijest…
Stari zavjet
Mojsije – Sinaj - na brdu Horebu – Gorući grm, kasnije kad bude vodio Izraelce u Obećanu zemlju dobit će Božje zapovijedi, a kad već budu na domak Izraelu…brdo Nebo…
Na brežuljcima su podizali spomenike za žrtve…
Židovski hram u Jeruzalemu…, Sion!
Novi zavjet
Isus na Brdu blaženstva nove zapovijedi…
Tabor… preobraženje, pravo svoje lice…
Prava žrtva na Kalvariji…
Volio bih da nam se danas dogodi ono što se dogodilo Petru, Ivanu i Jakovu na gori preobraženja! Volio bih da i mi čujemo glas: Ovo je moj sin ljubljeni, slušajte ga! Volio bih da svatko od nas poželi kao onda Petar: „dobro nam je ovdje biti…! Jer će nam se Isus darovati u kruhu i vinu, i nama će reći: „gdje su dvojica ili trojica u moje ime i ja sam s njima!“
Dopustimo časak da nas obuzme sveta skrušenost i mir Božji, ispitajmo svoju savjest i provjerimo ima li još u nama išta od onoga poganskoga što nas odvaja od svetosti i milosti Božje…
Istina o Kruškovcu
1. Da su Turci u svom zulumu progonili sve katoličko pučanstvo te su se i vjernici i ondašnji fratri morali skrivati po raznim skrivenim prostorima kako bi mogli održavati svoje vjerničke obrede.
2. Da su ove naše prostore pohađali fratri iz bosanskog samostana u KREŠEVU ili iz dalmatinskog samostana iz ZAOSTROGA te tako, kriomice, dijeli svete sakramente, poučavali vjeronauk, pohađali bolesne… da su se kretali na konjima, većinom nosili brkove, skrivajući svoj prvi fratarski život,a vjernici su ih predstavljali svojoj djeci kao ujake! U narodu je stoga ostao dragi naziv UJAK za svakog fratra, i danas je u Bosni tako…
3. Da je Kruškovac groblje nepoznatih ukopnika, nepoznat je broj ukopanih te nepoznato vrijeme ukapanja…
4. Da je Miljenko Brekalo podigao malu zavjetnu kapelicu. Kapalicu je Miljenko izgradio na ovom groblju kao zavjet nastao u Domovinskom ratu, ali i spomen na fratre koji su u blizini imali neko sklonište i iz njega pohađali vjernike…
5. Da je put prema Kruškovcu pravljen iza Domovinskog rata…
6. Da je prva misa slavljena prije točno 23 godina, 1997., a slavio ju je ondašnji župnik fra Ivan Boras…nakon što je Miljenko Brekalo napravio kapelicu…
7. Da je dogovoreno da se misa slavi svake godine u nedjelju prije sv. Ilije…
8. Da je ovo zvono, koje je ovdje na onom drvetu, napravio je Slavko Galić p. Mile (1957.) iz Ljubotića.
Legende o Kruškovcu
1. Kruškovac, Fratrov grob. Među desetak starih kamenih nadgrobnih spomenika na lokalitetu Kruškovac, nalazi se grob fratra-mučenika. Neki fratar sklonio se u Dobrkoviće, gdje su stanovali župnici povijesne župe Blata prije dolaska na Čerigaj. Kad je fratar čuo da su Turci doznali za njegov boravak, sklonio se u Kruškovac. Tu ga stignu Turci i ubiju. Puk je častio njegov grob i nazvao ga Biskupov grob. (Ivan Dugandžić, Širokobriješka baština str.55; VENCEL KOSIR, «Povijesne zanimljivosti župe Široki Brijeg. Sveta baština br. 8/1983., str. 9.
2. Da je fratar s Čerigaja, skrivajući se od Turaka, imao neko sklonište malo južnije od ovog mjesta i ondje boravio, oko 150-200 m, te su ostale neke zidine a sada su zarasle u šipražje… račun se da je to vrijeme bilo oko 1830.
3. Mještanin Ilija Soldo (r. 1895.) pričao je da je ovdje kršten njegov did Ivan Soldo iz Britvice.
4. Da je ovdje, u šupljem dubu nađeno zvonce, kojim se zvonilo prigodom pohoda bolesnicima i nošenja sv. Euharistije…
5. Da su fratri svoje konje potkivali naopačke, potkovom naopako – kako Osmanlije (Turci) ne mogli odgonetati u kojem su pravcu išli…
6. Da je ovaj dub odavno isti, niti raste niti se smanjuje…
7. Da je Kruškovac dobio ime po 9 krušaka koje su tu nekad rasle, a bile su poredane kao po koncu…
8. Da iznad Kruškovca postoji neka stara utvrda koja se zove Gradina, oko 500 m…odavde. Tu su fra Vojo Mikulić i fra Vencel Kosir otkrili da je Gradina prirodno zaštićena sa tri strane, a sa jedne je štiti zid. Naišli su na šipak i na njemu oko 50 plodova te jednu pitomu lozu za koju im je vodič Andrija Šakota kazao da je s nje brao po pun krto grožđa…
9. Bila njiva. Između Ljubotića i rječice Ugrovače, oko 300 metara istočno od groblja Sunčenjak, na blagom brežuljku, oko stoljetnoga hrasta, nalazi se oko 40 kamenih grobova. Grobovi se skromni i jednostavni, vjerojatno, nastali za vrijeme najtežih godina turskoga progonstva Hrvata-katolika. (Groblje bi trebalo sačuvati u izvornom obliku, nažalost, na kamene grobove postavlja se betonski otpad ......ne znam kako je danas ovaj je otpad bio kad sam pisao knjigu)
Pisane istine ovoga kraja
1. Da su o širokobriškom kraju napisani mnogi stručni istraživački radovi, seminari, ali da ovom našem Kruškovcu nije nitko ozbiljno pisao niti je istraživao. O Kruškovcu su samo uzgred u Našim ognjištima pisali pok. fra Vencel Kosir i fra Vojo Mikulić, a spominje ga isto tako i Ivan Dugandžić u svojoj knjizi Spomenička baština Širokog Briga. Franjo Vukoja je pisao u Večernjem listu osvrt o misi koja se ovdje slavi…
2. Bez stručnog arheološkog iskapanja neće se nikada znati prava istina, ni ovdje niti na bilo kojem mjestu. Stoga dobro piše Ivan Dugandžić u svojoj knjizi BILOŠEVICA-zaboravljeno počivalište: "Svi ti ostaci od neprocjenjive su vrijednosti za istraživanje povijesti i društva te ih ne smijemo prepustiti zaboravu.
Među njima su značajna stara groblja, skrivena u nekom kutu na kraju sela, a jedno od njih je Biloševica. Ovdje su u najvećoj tajnosti za vrijeme osmanlijskoga razdoblja pokopani naši preci bez kršćanskih obilježja osim križa istetovirana na ruci. Kršćani, a posebice svećenici bili su proganjani, a kršćanski simboli zabranjeni, kao i obredi, mise, sprovodi. Sve su te nedaće preživjeli naši preci zahvaljujući svojoj kršćanskoj vjeri i ustrajnosti. Stara groblja, kao i predaje i legende o njima, temelje se na povijesnim i arheološkim izvorima i važna su sastavnica hrvatske duhovne i materijalne kulture. Svjedoče o životu kršćanskoga puka na tim prostorima do dolaska Turaka, a i pod višestoljetnom turskom vladavinom.
Stoljećima izložen turskom zulumu narod je nalazio utjehu pripovijedajući priče između ostaloga i o starim grobljima kako bi ih sačuvao za naraštaje. "
3. Da ovakvih i sličnih ukopišta i mjesta ima više: Bile, Misišta, Biloševica… Da su sva ova i slična mjesta znak života na ovim prostorima od pradavnih vremena…
Važne napomene
4. Svakodnevno uništavanje ili nestajanje našega nacionalnoga bogatstva prevelika je cijena za ljudski nemar.
5. Spomenička je baština posljednjih desetljeća devastirana uz pomoć suvremenih strojeva i svijesti kojoj su bager i beton božanstvo. Nažalost, mnoga kulturna blaga više ne postoje. Ugrožena su divljom gradnjom, zapuštena, ruševna, zarasla u vegetaciju.
6. Za ovo je mjesto može reći da je ovo prava kolijevka današnje župe sv. Petra i Pavla na Kočerinu koja je službeno postala župom 1872.
Nešto o evanđelju današnje nedjelje
Matejevo evanđelje
3 kušnje: sjeme, gorušičino zrno i kvasac
Napast: napast biti zajednica izabranih, napast veličine i napast obeshrabrenja…
1. Napast: sjeme, dobro ali neprijatelj posija… Hoćeš li da ga isčupamo… mi smo izabrani i mi možemo birati…
2. Ezekijel: cedar na vrhu brda. Cedar je najljepši, najjači, … ali gorušica je malo zrno, sitno… i ono može biti korisno… svak je važan… ne samo oni veliki…
3. Žena uze kvasac i umiješa ga u 3 mjere brašna… zašto 3 mjere… to je oko 40 kg. Abraham i Sara kad im je anđeo javio da će im se ipak ispuniti želja i dobit će sina; Gideon… napušten od Jahve i ne čeka Jahvino obećanje i Ana majka proroka Samuela … U sva tri slučaja se naglašava da je nešto nemoguće da će se dogoditi…
Isus baš to da ako njima ili nama sada nešto izgleda nemoguće… Bogu je moguće
Priča iz Hutova
Mlada neve Mara uzvraćala ovce u polju. Jedna pogana ovca stalno u tuđe žito… dojadilo nevi Mari stalno ju vraćati pa od muke zaviče: „di ćeš, đava te odnija!“ čuo to njezin svekar Mate pa je zovne: „Nevo, ujti der tu ovcu. I dovedi je“! Mare je ujti i dovede svekru. Mate, mrtav-ladan izvuče nož ispod kaputa i zakla ovcu. Onda naredi svojoj nevi Mari: „odvuci je baci u jamu. Ona nije više naša. Dala si je đavlu. Njezino janje dadni nekome ko ima ovcu bez janjeta, da doji. Nije ni ono više naše, jer je od đavlijeg roda.“ Bila je to prava lekcija nevi Mari. Od tada više nikad nikome i ničemu nije „đavleknula“. A ovo je ispričala tek kad joj je svekar Mate umra.
