Franjevačkoj obitelji pripadam već 18 godina i sa sigurnošću mogu reći kako me pripadnost Frami i Franjevačkom svjetovnom redu cijelu ispunila te uvelike oblikovala i usmjerila moj život. Kako bi moj život izgledao da se nisam priključila Frami, gdje bih danas bila, s kim bih se družila i što bih radila, ne mogu ni pretpostaviti. Ali znam da sam svakodnevno zahvalna Gospodinu za darovanu milost što sam dio Franjevačke obitelji.
Proslave godišnjica, kao što je i ova naša proslava 20 godina postojanja Frame Kočerin, prigoda su da se osvrnemo iza sebe i pogledamo što smo prošli, prisjetimo se raznih događaja i ljudi s kojima smo ih proživjeli i doživjeli.
Gledajući iza sebe, počevši od mog prvog doticaja s Framom pa do današnjeg dana, uviđam koliko mi je toga Gospodin darovao za jedno moje "Evo me" i na čemu Mu se trebam zahvaliti.
Frama je utjecala na moj duhovni rast, način molitve i razgovora s Gospodinom, pomogla mi razviti određene vještine i otkriti skrivene talente, u moj život dovela osobe s kojima sam razvila istinsko prijateljstvo te me dovela do spoznaje da želim kroz sve vrijeme svoga života otkrivati ljepote franjevaštva i radost nasljedovanja sv. Franje te sam pristupila Franjevačkom svjetovnom redu.
Kroz godine provedene u Frami bilo je mnoštvo susreta, predavanja na razne teme, molitvenih susreta, izmjene mišljenja i iskustava u radu po grupama, a kroz sve to smo učili, produbljivali svoju vjeru, upoznavali svetoga Franju i franjevaštvo.
Vjerujem da su seminari u Međugorju, u Domus pacisu, na svakog tko je sudjelovao makar jedanput, ostavili duboki trag.
Hodočašća Frame uvijek su posebna radost, ma gdje da se išlo, a o sudjelovanju na susretima Hrvatske katoličke mladeži mogli bi satima pričati.
Neki od nas framaša imali su milost sudjelovati i na Svjetskom susretu mladih, a o tome bismo mogli danima pričati.
Kao framaši upuštamo se i u glumačke vode izvodeći razne predstave i igrokaze, a povezano s tim neki postaju i scenaristi, koreografi, kostimografi itd.
Pjevanje i čitanje na svetim misma, čišćenje crkve i dvorišta, humanitarne akcije, obilazak starih, osamljenih i potrebitih samo su neke od aktivnosti kojima framaši djeluju u župnoj zajednici, a kroz to istodobno izgrađuju sebe.
Posebnost prvih generacija naše Frame svakako je i boravak na otoku Jakljanu. Iako su prošle godine i godine (posljednji odlazak na Jakljan bio je 2004.) sjećanja na dane provedene na Jakljanu svima su još uvijek svježa i tako rado se prisjećamo tih dana te uvijek iznova i iznova prepričavamo iste stvari, ali s jednakim ushitom i radošću kao da ih svaki put opet iznova proživljavamo.
Biti član Franjevačke zajednice od nas zahtjeva i raspoloživost za služenje braći i sestrama. Biti član vijeća Frame, a posebice biti predsjednik, zahtjeva odgovornost i posvećenost. Da bi se organizirao život bratstva potrebno je svladati neke osobne strahove i barijere, uložiti dosta truda i vremena, a ponajviše uložiti mnogo ljubavi i ustrajati u radosnom služenju unatoč svemu. Ali vjerujem da će se svi dosadašnji predsjednici složiti kako su iskusili da Gospodin stostruko vraća kada odgovorimo na njegov poziv.
Želim posebno istaknuti kako je Frama mjesto koje pruža snažnu pripremu za život. Frama nas uči i odgaja te nam pomaže prepoznati životni put i poziv. Plodovi proživljenog framaštva dozrijevaju kasnije i očituju se s vremenom u raznim životnim prilikama.
Ne volim izraz 'bivši framaš' jer se vodim onom 'jednom framaš, uvijek framaš' i stoga mi je želja da nas sadašnji aktivni framaši doživljavaju kao framaše koji su na franjevačkom putu nekoliko koraka ispred njih, da želimo s njima podijeliti iskustvo i pomoći im u njihovu hodu i želimo im poručiti da uživaju u svakom trenutku i svemu što proživljavaju s Framom i svemu što rade za Framu. Od toga ćete nekad kasnije živjeti, iz toga ćete crpiti snagu i to će vam biti blagoslov za cijeli život.
Neka nam je svima radostan i blagoslovljen rođendan naše Frame.
Josipa Vukoja, predsjednica Frame Kočerin 2005./06.
